Imam prijatelja iz srednje škole.. Nazvat ćemo ga fiktivnim imenom, evo, recimo, Levi.
E, taj Levi, ima sina koji razvaljuje stolni tenis. Mali je pobjednik x turnira, prvak x država, razvalio je x kupova i natjecanja, nema im broja, pun im je podrum, tavan i vikendica medalja i pehara, a diplome i priznanja mu služe za potpaljivanje roštilja, jer nema kuda s njima.
Pratim Levija na Fejsu, njegove objave poslije svakog turnira, teškog meča i zajeb**og protivnika, ti njegovi opisi, to vam je ljudi, čudo jedno! Svaki taj post na Fejsu, je 'Rat i Mir' na kvadrat, kakva 'Ana Karenjina', Ana K. je štivo za djecu koja su tek naučila čitati, ove njegove objave, pa to kad čitate, to je meni k'o švedski krimić, napeta radnja, krvoločni protivnici, glavni junak je uvijek ili povrijeđen ili prehlađen ili pokraden od sudaca ili mu je pukao reket ili je parket preklizav, uglavnom, kako bi rekli kladioničarkim riječnikom, uvijek se igra sa hendikepom na našeg junaka, radi njega je Fejsbuk morao proširiti memo polje na 12 milijuna znakova, on kad se raspiše, on objasni svaku lopticu, svaki felš, nagib mrežice, vlažnost zraka, decibeli u dvorani, svaki poen se analizira do u atome, ma nešto super nevjerojatno i predobro za čitanje.
Ali usprkos svemu tome, nekako sam znao, da te objave čitamo i lajkamo, JA, koji volim švedske krimiće i debele knjige, i njegova rodbina, uglavnom bliža, daljnja rodbina ga je uglavnom blokirala na Fejsu, jer ih je previše gnjavio sa uspjesima svog klinca.
I danas, eto, moj mali na tom nekom atletskom natjecanju osvoji 3 medalje. On sretan, mi sretni.. U autu do doma, ne gasi se, samo priča o toj štafeti, kak' je trčao u svojoj stazi, pa prestigao ovog u unutarnjoj stazi, pa je padala kiša, pa je bilo sklisko, pa centripetalna sila, pa centrifugalna sila, pa je nadoknadio gubitak, pa su osvojili zlato...
Ma nitko sretniji od njega i nas.
Dođemo doma. Ja odmah sve slike sa fotića, prebacim na komp, brzo pregledavanje, probiranje najboljih (sve su najbolje kad ja slikam, naravno), pa onda brzo album na fejs (sa samo par najvažnijih fotki, dakle niti 150), naravno morao sam uz svaku sliku objasniti detaljno svaku sekundu trke, zašto je nagib noge pod 82 stupnja, vidite ovog drugog malog, sad mu je tu zasmetao, ovdje su u jednom trenutku bili u nepovoljnom položaju, ovdje su nadljudskim naporima nadoknadili gubitak, ovdje su u finalu trke potegli, ovdje ...
Onda sam to sve još stavio na Google Drive, Amazon i Dropbox. Pa sam onima koji nemaju (tj. ne koriste, ali u stvari, to je njihov hendikep, dakle, nemaju) Fejs, i koriste Google, poslao link sa slikama na Google Drive-u... onima koji ne koriste Google, poslao link sa Amazonom... i tako, pokrio sam uglavnom, sve kombinacije, da nitko nemre reći, "nisam mogao otvoriti onaj tvoj link".
Ondak sam skinuo filmić trke sa mobača, pa njega digao na Youtube, pa zašerao na Fejs, i onda još poslao mailom svima, uz detaljnu analizu svake sekunde trke.
Onda sam kroz pola sata, pregledao sve čestitke i odgovore, vidio da neki fale. Onda sam išao zvati te koji nisu ništa odgovorili. Pa sam ustanovio da je tetka iz Rijeke trenutno u šumi, bere gljive, i meni nikako nije jasno kak' se nemre spojiti mobačem i pregledati slike i da malo prokomentiramo. Malo me to povrijedilo, i ne priznajem opravdanja tipa "ja ti se baš u te tehnikalije ne razumijem". Sve se može kad se hoće, pa to me ona učila!!!
Onda sam na Viber nazvao bratića u Australiji, taman je legao u krevet da ide spavati... eh, pa nije tako kasno, ajde, šta si k'o kokoš, ajde časkom virni mail, slike, youtube, pa mu prepričam svu napetost trke, uspjehe današnjeg dana, zanemarujući njegovo kukanje da je bio dežurni 24h i da nemre izdržati, da mu olovni kapci padaju i da me uopće više ne čuje...
Kako se ovaj dugački dan privodi kraju, moram priznati da sve više razumijem mog prijatelja Levija, i sve više cijenim Antu Kostelića, jer sad tek vidim, samo sa predanim angažmanom roditelja na marketingu i treninzima, uspjeh djece dolazi sam po sebi !!!!
E, da, u firmi najviše mrzim one likove, kad mi pošalju mail, i zatrče se u moju sobu, natandrče pokraj stola, i kažu "E, poslao sam ti mail, daj vidi" i misle da su time osigurali moju najvišu pozornost i najvišu hitnost i da ću odmah pristupiti rješavanju njihovog problema !!! Ali to je dijametralno suprotni problem ovom kojeg sam iznio, da neki ljudi nakon što im pošalješ hvalospjeve o uspjehu svog podmlatka, oni te namjerno ignoniraju i lajkaju ti objavu tek nakon 15 minuta !!!!
jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1
Pročitao, lajkao,.... sve ;))))
OdgovoriIzbriši