Par preporuka za knjige (6. dio) - krimići i još par napetih

Nakupilo se opet pročitanih knjiga, pa pomislih, sa početkom jeseni da napravim malu rekapitulaciju pročitanog.

Pa idemo redom, prvo krimići:

Gillian Flynn - autorica 3 odlična krimića, a po dva su snimljena filmovi. Dobro opisuje obiteljske odnose, napetost drži do kraja, nepredvidivi završeci, sve ono što čini dobar krimić. Sve tri knjige su mi odlične, pa ću ih poredati kako ih je pisala kronološki:

Oštri predmeti

Strašan psihološki triler, napetost do kraja, u kojem novinarka dobija zadatak da ode istražiti ubojstvo dviju djevojčica u svom rodnom mjestu u provinciji. Naravno, tu dolazi do suočavanja sa povijesti i svojim djetinjstvom, predobro napisano! Odlični opisi i usporedbe!

Curryjev je ured bezličan i institucionalan, baš kao i ostatak zgrade. Tu možete debatirati o novinarstvu ili napraviti Papa-test. Sasvim svejedno.

Kathy bi jedina govorila, uvijek je bila takva. Ona je bila osoba koja bi radije čitala i prometne znakove naglas nego patila u tišini.

"Hvatati nauljenu svinju?”  (zabava u malom mjestu :-)  )

Od skvičanja su mi se preznojavale uši. Kao škripa hrđave pumpe za vodu.

Mračna mjesta

Odličan roman, slomljeni ljudi, poremećeni obiteljski odnosi, piše iz perspektive cure koja je preživjela obiteljski masakr za koji je osuđen njezin brat, na osnovi njezinog svjedočenja, sa 8 godina.

Mračno, al' baš ono mračno k'o u mom podrumu kad se sakrijem od žene da mi ne da štogod za krečiti.

pazite samo ovaj događaj, prejako:

Jednog dana vratio se s pecanja, odgacao kroz kuću u svojim velikim mokrim gumenim čizmama i zalupao na vrata kupaonice dok sam bila u kadi, tek onako zajebavajući se sa mnom. Hajde, otvaraj, imam iznenađenje za tebe! Na kraju je širom otvorio vrata zapuhnuvši me mirisom piva. U rukama je nosio neki smotuljak, a onda ih je raširio i ubacio živog, šezdeset centimetara dugačkog soma kod mene u vodu. Ono što me uplašilo bila je besmislenost svega toga. Pokušala sam da se iskobeljam iz kade dok je riba svojom ljigavom kožom prelazila preko mene, zijevajući svojim brkatim ustima, pretpotopski. Mogla sam da zavučem stopalo u ta usta i riba bi, tijesno poput čizme, skliznula skroz do gore. Prebacila sam se preko ivice kade dahćući na tepihu, a Raner je vikao na mene da prestanem da plačem kao prokleta beba. Djeca su mi sve do jednog posrani strašljivci.

jer me je u suprotnom čekao pravi posao, i to uskoro, a za to nisam bila spremna. Nisam netko na koga se možete osloniti pet dana u tjednu. Ponedjeljak utorak srijeda četvrtak petak? Ja ni iz kreveta ne ustanem pet dana zaredom

Link na film na IMDB-u http://www.imdb.com/title/tt2402101/  sa Charlize Teron u glavnoj ulozi , ima i par clipova, a ovdje je i službeni trailer:

Nestala

Na petogodišnjicu braka Nicka i Amy, ona nestaje. Policija istražuje, nalazi Amyin dnevnik, te Nick postaje sumnjivac Broj 1. Za razliku od prva dva romana, ovdje nema serijskih ubojica, disfunkcionalnih obitelji, nema čak ni leša. Inteligentno trilerski napisano, a najbolje o romanu govori činjenica da je i film (inače, uvijek tvrdim, knjiga je nešto NAJ, a film nikad ne  može dostići detalje i razumljivost knjige) postao totalni hit, sa Benom Affleckom i Rosamunde Pike u glavnim ulogama (Gone Girl)

Te noći na onoj brooklynskoj zabavi igrala sam ulogu djevojke sa stilom, onakve kakvu je Nick želio: Kul cure. Muškarci to uvijek govore kao naročito važan kompliment, nije li tako? Ona je kul cura. Kul cura znači da sam poželjna, genijalna, duhovita žena koja voli nogomet, poker, seksi viceve i podrigivanje, koja igra videoigrice, pije jeftino pivo, voli seks utroje i analni seks te trpa u usta hot-dogove i hamburgere kao da je domaćica najvećega svjetskoga kulinarskoga grupnog silovanja, a još nosi odjeću broj 36, jer su Kul cure u svemu poželjne. Poželjne i uviđavne. Kul cure nikad se ne ljute; samo se smješkaju na tajanstveni, mili način i puštaju da njihovi muškarci čine što žele. Hajde, poseri se na mene, nema veze, ja sam Kul cura. Muškarci misle da takve cure zaista postoje. Možda su u zabludi zato što je toliko žena spremno pretvarati se da je takvo.

 Još se neko vrijeme motala oko mene, a onda je, što je bilo tipično za nju, odšetala niz hodnik, očito nije bila pospana, i zatvorila vrata znajući da je najbolje što može učiniti ostaviti me na miru. Mnogim ljudima nedostaje ta vještina: znati kad treba odjebati.

Otišla je. Palo mi je na pamet nešto ružno. Jedna od onih ideja koje sam nevoljko glasno izgovarao. Pomislio sam: Žene su jebeno lude. Bez ikakva dodatka: ne neke žene, ne mnogo njih. Žene su lude.

 Link na IMDB: http://www.imdb.com/title/tt2267998/  i trailer:

Dječak iz sjene - Carl-Johan Vallgren

Evo još jednog švedskog krimića, koji samo potvrđuje vrhunske pisce krimića iz Skandinavije. Ima tu svega, život bogataša, kako izgleda život narkomana, vudu magije, Dominikanske Republike i Stockholma. Roman započinje otmicom dječaka iz bogate obitelji, a nekoliko desetljeća kasnije nestaje i njegov brat.

Brzo se čita, radnja se brzo događa, nema puno filozofiranja, donekle predvidljiv (bar meni, ali to je možda i posljedica pročitanih dvije tone krimića u zadnje vrijeme).

Alfabetist - Torsten Pettersson

I JOŠ jedan švedski krimić :-)

Pisan kao krimić, ali u dijelovima dosta nekog filozofiranja, tako da mi je u tim trenucima bio dosadan i donekle naporan, malo previše razmišljanja istražitelja o svim kombinacijama tko bi mogao biti serijski ubojica, te me se uopće nije dojmio dio iz prvog lica serijskog ubojice, sve nekako mlako. Ali zato mi je najjače bilo, opisi života žrtava, tj. svojevrsna pisma koja istražitelj nalazi te čita. To su mi bili romani unutar romana, fora i predobro, zainteresira me da i zaboravim ovu glavnu radnju. Neobičan završetak.

Imali smo tri krave i malo polje tako da je bilo mlijeka i krumpira i repe za jelo a mama je to nosila i na tržnicu u Viborgu i prodavala. Tako smo plaćali drva koja nam je dovozio čovjek s kolima i konjem ili traktorom s velikom prikolicom u kojoj je bilo puno drva. Kad mama nije imala novca, ja i brat bismo dobili po mrkvu i morali ostati dosta dugo vani i gladiti konja ili sjediti na traktoru dok je čovjek s drvima bio unutra s mamom koja mu je plaćala na drugi način, i toga se jako dobro sjećam iz djetinjstva.

Istina i druge laži - Sascha Arango

Evo nešto iz Njemačke, a ne iz Švedske :-)

Liku zatrudni ljubavnica, a on je poznati pisac, kojem u stvari, romane piše supruga. U želji da riješi problem ljubavnice napravi generalni zajeb (prejak zajeb, neću vam spojlati unaprijed, morate pročitati), i cijelo vrijeme pokušava to sanirati  :-)  Meni je baš bio super za čitanje, još uvijek se smijem zamišljajući tu jednu scenu poslije zajeba...(kad doma otvori vrata)

Vratimo se počecima čovječanstva. Kromanjonac se vraća iz lova iscrpljen ali sretan. U svojoj udobnoj špilji, recimo, u današnjoj Apuliji, pored vatre baci ubijenu divljač i pogledom potraži svoju ženu. Umoran je, gladan, želi joj pričati o svojoj lovačkoj sreći. U mraku špilje čuje ženu kako jeca. Uzme goruću cjepanicu i krene je tražiti. Nađe je kako leži u sporednom hodniku, a pored nje novorođenče. Iz krila joj još visi pregrizena pupkovina. Žena čvrsto drži djetešce u naručju rukama mu zaklanjajući nježno lice. On joj ga istrgne iz ruku, dijete zakmeči, on ga stade njušiti i proučavati. To je maleni neandertalac. Odmah mu je jasno da on nije otac tog kopileta. Ubije dijete jednim udarcem o stijenu i vrati se k vatri. Žena ustrašena ostane na mjestu ne znajući hoće li preživjeti iduću noć. Od pleistocena se, doduše, štošta promijenilo, no pitanje očinstva i dalje je delikatno pitanje, čak i za modernu ženu.

Tako je našao zadatak koji ga je cijeloga ispunjavao. Prestao je pušiti — ni po muke. Ponovno je cijelu noć mogao spavati i prestao je uzimati antidepresive koji su ga usto i užasno debljali. Čak mu je i kosa prestala opadati. Tko nađe svoga životnoga neprijatelja, tomu više nisu potrebni liječnici.

Na kraju, par krimića, za koje drugi "čitači" govore da su super, ali meni su bili, ono, ocjena "dovoljan".

Iscjelitelj - Antti Tuomainen

Konfuzno, kraj još konfuzniji, bezveze, nelogično...

Nova mis Čilea - Hrvoje Šalković

Valcer protiv Eintrachta -Hrvoje Šalković

Šalković kao pisac krimića, katastrofa, toliko predvidljivo, šablonski, nepovezano, nelogično i vođenje nekim kalupima, ne znam, jednostavno, meni preloše...(upozorenje SPOIL: inspektor koji otkrije da boluje od raka i ima još koji tjedan života, a cijeli život  nije posvetio minute svojoj kćerki koja je sad odrasla i neće da čuje za njega, zaigra svu svoju lovu u sportskoj kladionici na par utakmica, da joj kupi stan/školovanje/više_se_i_ne_sjećam i pogađate što će se dogoditi ?? ) 

Za razliku od njegovih ranijih knjiga ('Pala karta' - odlična, i ajde donekle dobra 'Zec na mjesecu'), ove dvije su mi preloše, valjda sam pročitao previše kvalitetnih krimića, pa mi ovo  izgleda kao loš pokušaj ubacivanja u "pisci krimića" milje :-)

Naravno, ne smatram se književnim kritičarem, ovo je samo moje mišljenje i dojam kao čitatelja, Šalković je ipak dobio nagradu publike Balkan Noir za najbolji krimić u 2014. godini (Valcer protiv Eintrachta). Vi svakako pročitajte obje, pa me popljujte u komentarima i preporučite neku novu!!! :-)

A najslađe za kraj :-)

Nisu krimići, ali su totalno lude knjige!

Stroj smrti - David Malki

Ovo je skup 34 priče više autora, gdje su im unaprijed dali temu, a priče su produkt različitog viđenja i mašte svakog pisca.
Tema: U budućnosti je izmišljen stroj, u koji gurnete prst, uzme vam kap krvi i odredi OD ČEGA ćete umrijeti, ne KADA, već OD ČEGA !!! Stroj nikad ne griješi.

Knjiga je fantastična, siguran sam da bi se 90% priči ostvarilo čim bi se takav stroj izumio (pojava novih religija, društava, promjene u medicini, reagiranje hitne pomoći, neću sad da govorim unaprijed).

Svakako pročitati !!!

Međutim, u svojima predviđanjima bio je frustrirajuće nejasan, zloslutan i gotovo se činilo da uživa u tome što može davati višeznačne rezultate. Pokazalo se tako da riječ starost može značiti i prirodnu smrt, ali i to da će vas ustrijeliti ishlapjeli starac u invalidskim kolicima. Stroj je uspijevao uhvatiti onu vječnu ironiju smrti - možda možeš znati kako ćeš umrijeti, ali ipak ćeš biti iznenađen kad se to dogodi.

Nije bilo sporno da u cijeloj toj priči sa strojevima smrti ima neke zdrave ironije. Neka djevojka izvukla je papirić na kojemu je pisala riječ brod pa je odmah odustala od ikakve plovidbe - ali to joj nije pomoglo jer se dvije godine poslije na autocesti kamion koji je prevozio motorni čamac prevrnuo točno na nju. Neki je tip dobio riječ drvo i počeo je izbjegavati odlaske u prirodu, šume i stabla. Međutim, saznao je što je to zapravo značilo kad je muž žene s kojom je imao aferu upotrijebio komad drva - palicu za bejzbol - i snažno ga lupio po glavi. Naravno, najčešće bi se spominjala priča o narkosu koji je dobio papirić na kojemu je pisala riječ trava. Tip se uspio riješiti ovisnosti, očistiti, naći posao i početi nov život. Jednog dana, jureći prema poslu, nezgodno je napravio korak, poskliznuo se o orošenu travu - pao i udario glavom o beton.

Krvavi meridijan ili Večernja rumen na zapadu - Cormac McCarthy

BRUTALAAAAA!!!

Jeste li gledali filmove Quentina Tarantina ?
Jeste li gledali seriju Deadwood ??
Eee, pa ovo je još jače !!! :-)

Dakle, Divlji Zapad, ali kakav je stvarno bio i zašto se naziva 'Divlji'. Knjiga je utemeljena na povijesnim zbivanjima s teksaško-meksičke granice sredinom devetnaestoga stoljeća i prava je priča o nasilju i izopačenosti koji su bili u pratnji širenja Amerike na zapad. 

Tu se ruše sve one zablude o Wyatu Earpu, westernima sa Johnom Waynom, one fore, nađu se dvojica, pa idu sredinom ulice, pa se gledaju, pa onaj pozitivac uvijek čeka da negativac potegne prvi i te fore. Ma Bajo moj, tko je prvi uletio sa topuzarom i počeo pucati, taj je preživio, kakav moral i te fore ?!!

Većina čitatelja odustane od čitanja, jer su scene nasilja prejake. 

„Krvavi meridijan“ svrstava se među najbolje suvremene američke romane. Sam Picas, Cormac McCarthy, nije nepoznat, ima i par drugih super knjiga koje su pokupile nagrade i po kojima su snimljeni filmovi: „Svi lijepi konji“ (1992.) dobitnici su National Book Award. „Nema zemlje za starce“ (2005.) ekranizirala su braća Coen i osvojila Oscara za najbolji film. A za „Cestu“ (2007.) McCarthy je nagrađen Pulitzerom.

jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1