U zadnjih tjedan i po sam stamanio 3 knjige, ne znaš koja je bolja !!!
Krećem sa zadnjom, koju sam, moram priznati, skoro "iz cuga" pročitao, bez prekidanja, knjiga je predobro napisana, napeta i samo tjera na "još samo ovo poglavlje, pa idem spavati" !! Ne trebam napominjati da sam u 2 noći spavao 2 sata. Sreća, pa sam se na poslu naspavao...
Radi se o knjizi "Medvjeđi ples", od pisaca, naravno, švedskih, Andersa Roslunda i Stefana Thunberga. Priča se vrti oko bande pljaškaša banaka, koji su braća, njihovom odrastanju sa nasilnim ocem, koji je doselio iz Hrvatske, a ono što uvijek volim, da je pisano na osnovu istinitog događaja, naime, trojica braće iz kriminalne skupine u švedskim medijima poznate kao „Vojnička banda“ – ukrali su veliku količinu oružja od vojske – počinila su niz teških oružanih pljački početkom 1990-ih.
Ta se banda smatrala najbezobzirnijom bandom u Švedskoj, a početkom devedesetih izveli su dvanaest oružanih pljački poštanskih ureda, banaka, vozila za prijenos novca. Bili su vrlo lukavi, noću su krali, a danju su radili kao građevinari, i policija ih dugo nije mogla uloviti. Uhvatili su ih 1993. godine, odslužili su zatvorsku kaznu, i sada su na slobodi, no svi pod drugim imenom. Braća ponovno rade u građevinarskim tvrtkama. Otac živi povučeno i u penziji. Kako je prezime Šumonja ozloglašeno u Švedskoj, svi su ga odlučili promijeniti.
A najbolja stvar je ovo: Jedan od ove dvojice pisaca je ČETVRTI brat od te bande pljačkaša, koji nije sudjelovao u svemu tome i studirao je umjetnost, postao slikar i scenarist, i sada je napisao knjigu, takoreći iz prvog lica !!! To je ovaj drugi pisac, Stefan Thunberg.
Ovdje imate dobar interview sa piscima:
– Udario si ga u nos. Nagnuo se. Sada neprestano udaraš. Dok ne padne. Ako ih ima više, odustaće. Jedan ili dvojica, svejedno. Nije važno. To je kao da... plešeš s medvjedom, Leo. Počneš s onim najvećim i udariš ga u nos – ostali će se razbježati. Plešeš i udaraš, plešeš i udaraš! Moraš da plešeš oko njega i da udaraš, i mada ti to možda izgleda kao mali zamah, time ga izmoriš, pa kad se zbuni i uplaši, udariš ga opet. Medvjeda možeš pobijediti, ako dobro plešeš i udaraš!
E, da, Steven Spielberg i Dreamworks otkupili su prava na scenario i snimat će film !!
I još nešto, zamijetite komentar od velikog pisca krimića Lapidusa o ovoj knjizi, gore na slici!
Sibirski odgoj - Nicolai Lilin
Priča je o životu sibirskog dječaka, kojeg odgajaju sibirske Urke (koje je Staljin protjerao u regiju uz Moldaviju po imenu Transnistrija), zajednica kriminalnih obitelji, sam pisac je i sam to prošao, zatvor, okršaje maloljetnika, borbe noževima, tetovaže po cijelom tijelu, i onda je doselio u Italiju i tamo otvorio studio za tetoviranje, i napisao bestseller knjigu!
Knjiga je naravno, brutalni prikaz takvog načina života, ali i njihovog kodeksa, prijateljstva, kulture tetoviranja i prevedena je na dvadeset jezika i po njoj je snimljen istoimeni film s Johnom Malkovichem u ulozi djeda Kuzje.
Nešto kao "Kum" na sibirski način :-)
Malobrojni su možda čuli za Transnistriju, odnosno Pridnjestrovlje, pokrajinu bivšeg SSSR-a koja je 1990. samoproglasila neovisnost, ali je nijedna država nije priznala. To je dio teritorija Moldavije smješten uz lijevu obalu Dnjestra. Na moldavskom (rumunjskom) jeziku regija se zove Transnistrija, dok se u službenoj moldavskoj dokumentaciji naziva Stánga Nistrului što u prijevodu znači „Lijeva obala Dnjestra“. Tu je, u vrijeme kad se ova priča događa, kriminal bio toliko raširen da je godina dana policijske službe vrijedila kao pet, baš kao i u ratu.
Bio je najmlađi u bandi, imao trinaest godina i zvao se Lecha; zvali smo ga „Grob“ jer je izgledao kao leš (bio je mršav i uvijek bolestan, a uz to stalno loše volje). Već se desetak puta pokušao objesiti, ali netko od nas uvijek bi ga spasio. Jednom si je čak pucao u srce stričevim pištoljem, ali metak mu je samo probušio plućno krilo i teško oštetio već slabo zdravlje. Drugi put se mrtav pijan bacio u rijeku ne bi li se utopio, ali nije mu uspjelo jer je bio odličan plivač i nagon za samoodržanjem je prevagnuo. Žile si nikad nije pokušao prerezati samo zato što nije podnosio pogled na krv: ni u tučnjavama nikad nije koristio nož, samo je udarao bokserom i željeznom šipkom.
Darove nisam dobio, ali sam zato dobio krasnu ranu koja me potaknula da razmislim, bolje shvatim i sagledam život kakvim sam živio. Nakon silnog razmišljanja i rasprava sa samim sobom, došao sam do zaključka da se nožem i šakama ništa ne rješava. Zato sam prešao na pištolj.
I zadnja u nizu:
Djevojka u vlaku - Paula Hawkins
Dobar psihološki triler, 3 ženska lika (odmah znate da će biti cirkusa), paranoja, izuzetno dočaravanje problema alkoholizma i borbe s njim.
Ovaj vrhunski triler prodajnim je brojkama u svijetu zasjenio čak i “Da Vincijev kod” i roman “Nestala”, te je u samo tri mjeseca od izlaska prodan u gotovo dva milijuna primjeraka. Ljudi kao da vole mračne drame unutar četiri zida, kao da svi volimo zavirivati u tuđe živote a s knjigama nam je to jednostavno omogućeno.
Iskreno, nije baš vrhunski, skužio sam tko je ubojica 150 stranica prije kraja knjige :-) Al' to je iskustvo, samo vi krenite čitati!!
jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1
Nema komentara:
Objavi komentar