Zadnja koju sam pročitao, a širokom pučanstvu i čitateljstvu vjerojatno najbliža za čitanje, je knjiga "Smisao života jednoga psa" - pisac W. Bruce Cameron.
Mislim da bi trebala biti obavezno štivo za sve ljubitelje pasa, za sve roditelje da pročitaju zajedno sa djecom (kad im klinci kažu da bi htjeli imati psa), a i za sve ostale ako ih psi zanimaju ili manje zanimaju.
Roman prati dušu psa koji kroz svoje reinkarnacije proživljava živote kao štene psa lutalice, psa iz uzgajivačnice štenaca, policijskog radnog psa i zapostavljenog psa.
Tu se onda nađe svega, ljudske dobrote, ljudske zloće, piščevog viđenja kako to sve pas možda doživljava, pasje logike, ma jednostavno, meni je knjiga bila pregenijalna za čitanje.
Evo par primjera "pasje logike", baš sam se ismijao:
Mama mi se jako sviđala. Jedina primjedba koju sam imao je da je svaki put kad je izlazila iz kupaonice spuštala poklopac na mojoj posudi za vodu. Ethan ga je uvijek ostavljao podignutog za mene. (pas govori o wc školjki, naravno, he he)
Mama i Baka su se uvijek žalile kada sam ispuštao one mirisne plinove ispod repa pa sam, kada se iz mene počeo širiti taj novi miris, znao da sam zločesti pas. (Djeda su toliko vrijeđali neugodni mirisi da bi rekao »O, Bailey!«, čak i kada bi dolazili od njega.)
Djed lopina, svali svoj prdež na psa, ha-ha!
Jedna moja slikica iz arhive, simpatičnih štenaca:
Druga knjiga, koja je puna činjenica i informacija (obožavam takve) koje vas još i potaknu na daljnje istraživanje i 'guglanje', je knjiga "Mravi" - pisac Bernard Werber. U stvari, to je prvi dio trilogije:
1) "The Ants", ili također poznata kao "Empire of the Ants"
2) "The Day of the Ants"
3) "The Revolution of the Ants"
Knjiga je odlična, pisana je u prvom licu iz perspektive mrava, a u profilu krimića. Pregenijalno!!
Da ne govorim o gomili informacija o komunikaciji između mrava, njihovom životu, opstanku, nešto što ćete rijetko čuti, osim možda u kakvom rijetkom dokumentarcu koji je odabrao Đelo, al' on više voli one s tigrovima i gazelama. A ovako, pročitate krimić, i uz to još kao da ste pogledali super dokumentarac o mravima.
Meni je nevjerojatno, koliko je mravlja civilizacija, u stvari, slična ljudskoj civilizaciji. Oni predstavljaju drugu veliku zemaljsku civilizaciju.
Tijekom nekoliko sekundi koje će vam biti potrebne da pročitate ova 2 retka: - na Zemlji se upravo rađa 40 ljudi i 700 milijuna mrava - na Zemlji upravo umire 30 ljudi i 500 milijuna mrava
Kamo god nam pogled krene, ima mrava. Oni su bili ovdje 100 milijuna godina prije nas, a sudeći po činjenici da su bili jedni od rijetkih organizama koji su se pokazali otpornima na atomsku bombu, bez sumnje će tu ostati i 100 milijuna godina nakon nas. Mi smo u čitavoj njihovoj povijesti tek jedna od slučajnosti od tri milijuna godina. Uostalom, kad bi se izvanzemaljci jednoga dana iskrcali na našem planetu, ne bi se prevarili. Nastojali bi, u to nema nikakve sumnje, razgovarati s njima. Njima: istinskim gospodarima Zemlje.
A slični su, ne samo po načinu života sličnom našem :
Jer, rusi se mravi ne organiziraju samo u gradove, nego također i u koalicije gradova. Ujedinjenost daje snagu. U Jurama su se tako, na primjer, mogle naći federacije rusih mrava koje su obuhvaćale 15.000 mravinjaka i zauzimale površinu od 80 hektara, a ukupna im je populacija premašivala 200 milijuna jedinki.
već i po funkcionalnim vrstama mrava. Pa tako, imate mrave radnike, vojnike, mrave žeteoce, dadilje, a najjače mi je, postoje mravi robovlasnici !!!
Da, da, ROBOVLASNICI!! Kažem vam, civilazija poput ljudske, he he!!
Mravi robovlasnici:
Njihova zloglasna reputacija letjela je uvijek daleko brže od njih samih. Jednako kao što su neki mravi dali prednost nekoj drugoj vrsti razvoja - gojenju stoke, sakupljanju i skladištenju plodova, uzgoju gljiva ili kemiji - robovlasnici su se specijalizirali isključivo za rat. Oni ništa drugo osim toga ne znaju raditi, ali je umjetnost ratovanja kod njih dovedena do apsolutnog savršenstva. Štoviše, čitavo se njihovo tijelo tome prilagodilo. I najsitniji zglobni spojevi završavaju zakrivljenim šiljastim vrškom, debljina hitina dvostruko im je veća nego u rusih. Uska i savršeno trokutasta glava praktički nikakvoj pandži ne nudi mogućnost za bilo kakav zahvat. Čeljusti, oblikom nalik na preokrenute slonovske kljove, dvije su povijene sablje kojima ti mravi barataju upravo užasavajućom vještinom.
Robovlasnici taktika (FANTASTIČAN OPIS):
Neprestano ratujući, naime, ti su mravi potpuno zaboravili kako se grade gnijezda, ne znaju više podizati vlastito potomstvo, čak se sami ni prehraniti nisu u stanju. Njihove čeljusti-sablje, tako djelotvorne u borbama, pokazuju se sve prije nego prikladnima da bi se normalno hranili. Međutim, koliko god ratoborno nastrojeni bili, robovlasnici nipošto nisu glupi. Budući da više nisu bili u stanju obavljati bilo kakve poslove vezane uz kućanstvo, a koji su ipak bili neophodni za svakodnevni opstanak... morali su se pobrinuti da to umjesto njih obavlja netko drugi. Robovlasnici se okomljuju prije svega na mala i srednje velika gnijezda crnih, bijelih ili žutih mrava - sve te vrste, naime, ne posjeduju ni žalac ni kiselu žlijezdu. Najprije opkole naseobinu na koju su bacili oko. Opkoljeni pak, čim primijete da su svi radnici koji su se zatekli izvan gnijezda poginuli, smjesta odlučuju začepiti sve moguće izlaze. To je trenutak koji robovlasnici izabiru za juriš u prvi napad. Lako provaljuju obrambene utvrde, izvrše na više mjesta proboj u grad i po hodnicima u tren oka posiju neopisivu paniku. Prestravljeni radnici pokušavaju tada bez obzira na sve na neki način izaći ne bi li barem jaja sklonili na sigurno. A to je upravo ono što robovlasnici predviđaju. Filtriraju stoga poput sita svaki izlaz i prisiljavaju radnike da ostave svoj dragocjeni teret. Ne ubijaju nikoga, osim onih koji baš uporno odbijaju pokoriti se naređenju. Kod mrava se, naime, nikad ne ubija bez određenog razloga. Po svršetku borbi, robovlasnici zaposjedaju gnijezdo, uspostavljaju svoju vlast, zahtijevaju od preživjelih radnika da jaja vrate na njihovo mjesto i da ih nastave njegovati. Kad se iz njih razviju nimfe, bivaju odgojene tako da služe osvajačima, a kako o onom što se dogodilo u prošlosti pojma nemaju, one posve prirodno misle da slušati i pokoravati se tim orijaškim mravima predstavlja sasvim ispravan i normalan način života. Za vrijeme pljačkaških upada i otimačina, robovi 'starijeg datuma' ostaju u pozadini, skriveni u travi, čekajući da njihovi gospodari do kraja raščiste teren. Kad je bitka jednom konačno dobivena, oni se kao valjane male domaćice useljavaju u novi stan, miješaju ranije zaplijenjena jaja s novima, izobražavaju zatočenike i odgajaju njihovu djecu. Generacije kidnapiranih naslaguju se tako jedna na drugu, već prema tome kako se odvijaju migracije njihovih kradljivaca. Za opsluživanje svakog od ugrabitelja, potrebna su obično tri roba. Jedan koji ga hrani (on nije u stanju jesti ništa drugo osim povraćane, provarene hrane koja im se kao mladim ptićima ubacuje u usta u obliku kašaste papice); jedan koji ga pere (njihove su žlijezde slinovnice potpuno atrofirane); i jedan za uklanjanje izmeta, koji se u protivnom gomila oko njegova oklopa i nagriza ga. Najgora stvar koja može zadesiti te strogo isključive vojnike je, dakako, to da ih njihova služinčad napusti. Zbog toga oni navrat-nanos napuštaju orobljeno gnijezdo i nastoje što prije krenuti u potragu za novim gradom kojeg bi mogli osvojiti. Ne nađu li ga prije nego što padne noć, mogu glatko umrijeti od gladi i hladnoće. Što predstavlja stvarno najgluplju moguću smrt za tako briljantne ratnike!
Ima tih informacija još gomila, moram napraviti poseban post, samo što se može naučiti iz ove jedne knjige :-)
Uglavnom, nakon ove dvije knjige, sigurno ćete nabaviti štene i nikad više nećete šutati nogom mravinjake po livadi !!! :-)
jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1
Nema komentara:
Objavi komentar