Interliber - Kći vs. Tata

KĆI vs TATA (hrpa knjiga natjecanje)

Jučer naša Micamaca imala 12-ti roćkas, i neki dan imamo mi sastanak plemenskog Vijeća, i pitam ja nju:
- Što bi htjela za roćkas, nešto od tate i mame, jel imaš kakvu želju?
- Nemam
- Pa daj, nešto, jel' si želiš nešto, tipa slušalice, nešto za gimnastiku, neka fora, ne znam ??
- Ne. U stvari, htjela bih jako ići na Interliber (o tome mi mjesec dana već priča)
- Pa ok, to smo dogovorili da idemo svakako, imaš neku drugu želju?
- Ne, ima jedna knjiga koju bih jako htjela, pa mi je kupi, ak' je nađemo

Dogovor pada da odemo danas jer jedino srijedom nema treninga, kupim je popodne u školi i pičimo pravac Velesajam. Naravno, tamo je mrtva glava sa parkingom, iako znam Novi ZG k'o svoj džep, uspijevam se parkirati niti 2 km od južnog ulaza, kad sam izašao iz auta, 500m dalje vidim dimnjake rafinerije iz Siska. Kaže Micamaca, tata, nema veze, pa malo ćemo pješačiti po zraku, to je zdravo.
Ok, nema problema, uzimam sa sobom i laptop jer sam s posla, ne ostavljam ga nikad u autu.
Dva i po sata kasnije, stižemo pješice pred Velesajam, Interliber je u 3 paviljona, upadamo u prvi. Unutra vruće, milijun ljudi, skidamo (zimske) jakne, nosim ruksak sa laptopom na leđima, u ruci dvije jakne, nakon 4 metra sam gola voda i želim ići kući, sakriti se u ledeni podrum i zagrliti gajbu hladnog piva.
Pitam je koju to knjigu traži, da nađemo odmah štand nakladnika, ispada da je to neka knjiga "Uništi dnevnik - Wreck This Journal", guglam na phone brzo, izbacuje mi nešto Ljevak, ok, ajmo njima na štand.
Ulovim nekog klinca, on mi objašnjava da oni to prodaju online, ali ovi ovdje su nakladnik, pa samo svoja izdanja imaju, bla bla, uglavnom, ništa od tog Dnevnika.
Micamaca tužna, vidim ja , suza je u oku, ja već padam, skužim neki kafić uz rub, reko, gle, idem ja sjest tamo i spustit ove stvari (borbeni komplet za planinarenje laptop + 2 zimske jakne) i da nešto popijem, odi ti tu malo istraži okolo.
Sjednem ja, taman naspem onu limunsku travu neku, da ću je suknut na eks, kad gledam, kroz svu onu gužvu, netko razgrće ljude, padaju oni lijevo, desno, a moja Micamaca, k'o srna, ma jok, kakva srna, k'o Srna Gimnastičarka skače između ljudi divovskim dvoskocima, troskocima, šprint zadnjih 20m i 3 prepone pred kraj (neke tri babe ispred štanda Jehovinih svjedoka), zaustavlja se tik ispred moje limunske trave:
- Tataaaaaaaaaaaaaaa, naaašlaaa sam dneeeevniiiiik!!!!!!!!
- Ne pitam niti kol'ko košta, vadim 100€, dajem joj u ruke, uz naputak "kupi sve"
- Dok si rek'o navrhbrdavrbamrda, odleti Srna, i vraća se sa Dnevnikom i još jednom knjigom
Eksiram ja pićence, idemo mi dalje, svaka 3 metra kupimo po dvije knjige, nešto ja, nešto ona.
Nakon 20m, skužim ja da to prelazi u natjecanje.  Eeee, reko, mala, đes ti bila kad sam ja kopao po antikvarijatima ??!!!


3h i 3 paviljona kasnije, vučem se na južni izlaz Velesajma, u ruci 10 vrećica krcatih knjigama, plus, sad već pogađate, laptop i 2 zimske jakne. Da su mi bar ukrali taj laptop u toj gužvi.
Sretan što smo napokon na zraku, skužim koliko je auto još daleko. Suza u oku. Baš nešto ti komarci popizdili.

Cijelim putem do auta, u autu, samo slušam "joooj, kak' sam sretna da sam našla Dnevnik".

Sreća tvog djeteta, neprocjenjivo :-)

P.S. Da je bar zaželjela laptop, manje bih potrošio.

P.S. 2 - našao sam super bilježnice, nisam mogao odoliti :-)

jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1