Prije neki dan sam se malo iznervirao u firmi. Pozovu mene na neki sastanak, a tamo njih 20 guzonja. I kaže meni šef, i to pred cijelom upravom, valjda da pojača efekat autoriteta, da imamo neki projekat, sponzoriran od EU, treba nešto informatički složiti, neko kao, praćenje statističko, broj ljudi, države, boja očiju, tamo vamo, a ja odmah skužim da je to navlakuša i gdje to vodi, jer sam pametan i pročitao sam više knjiga od njih, dreknem ja "Ma k'o vas jebe nacističke svinje, neću ja zbog vas u Haag", prevrnem stol, bacim onaj projektor u zid, skinem ono platno sa zida i nabijem ga šefu preko glave, bio je k'o prava mlada, u bijeloj pelerini, uzmem i onaj laptop na kojem su pokazivali taj projekat, roknem ga od pod, pa onaj odvaljeni dio sa tipkovnicom lupim 2-3 puta od stolicu, da se sve one tipke razlete na svih 100 strana svijeta.
A Šefina, zajapurio se, usta otvorio k'o kit kad trpa ribu, oči izbuljio k'o vepar kojeg su upravo proboli kopljem, tetive na vratu zategnute... K'o Bandić na konferenciji za tisak kad ga pitaju za fontane.
Izađem iz firme sav ljut, zalupim vrata, koja su nažalost bila staklena, saspu se u komadiće, mora da je bio negdje prozor otvoren pa ih propuh razvalio, ali banda sad mene optužuje da sam ih ja razbio.
(i sad prije nastavka, na dnu stranice, prvo je potrebno pročitati malo obrazloženja i uvoda u kraj priče):
Čitam ovih dana jednu pravu knjižurinu, a knjiga, ukratko, govori o pitanju zašto ljudi postaju zli. Ili, kako to pisac knjige voli reći, "Zašto 'dobri' ljudi postaju zli?"
Knjiga se zove "The Lucifer Effect: Understanding How Good People Turn Evil", a kod nas je prevedena kao "Luciferov učinak".
Pisac, Philip Zimbardo, vodeći svjetski socijalni psiholog, kroz razne primjere pokazuje kako je, u stvari, vrlo lako postići, da dobri ljudi čine zle stvari, pod utjecajem autoriteta, specifične situacije, deindividualizacije i sl. i da nema baš prave granice, kako to obično svi vjerujemo, između "dobrih" i "zlih" ljudi, da je granica između dobra i zla ustvari vrlo tanka i da situacija može navesti "dobre" ljude da prijeđu tu granicu pa je odlučio provesti eksperiment kako bi dokazao gore navedeno. U kolovozu 1971. godine Zimbardo je osmislio i napravio eksperiment, poznatiji pod nazivom "The Standford Prison Experiment", koji se smatra istovremeno jednim od najpoznatijih i najozloglašenijih eksperimenata, a saznanja do kojih je došao uzdrmala su i stručnjake i javnost.
U tom eksperimentu, skupina nasumično odabranih (psihički potpuno zdravih i stabilnih) studenata podijeljena je u 2 grupe: čuvare i zatvorenike. Već nakon manje od 24 sata počele su se događati nevjerojatne stvari. Ispitanici su se potpuno uživjeli u svoje uloge, iako su znali da sudjeluju u eksperimentu. Zatvorenici su se bez razloga počeli buniti, a čuvari su na to odgovorili fizičkim i psihičkim zlostavljanjem. Nakon samo 6 dana eksperiment je prekinut, jer je otišao predaleko.
Ovo istraživanje jasno je pokazalo kako uloga može preuzeti osobu i potisnuti osobne i etičke norme na drugo mjesto. U psihologiji je ovaj fenomen nazvan 'Lucifer efektom' i odnosi se na drastičnu promjenu ljudskog karaktera, kada se dobri ljudi, pod utjecajem određene situacije, ponašaju nasilno, devijantno ili destruktivno. Izloženost određenoj socijalnoj situaciji potiskuje ranije usvojene društvene i moralne vrijednosti, što pogoduje manifestaciji neprilagođenih oblika ponašanja.
Svojevremeno sam pogledao i 2 filma (The Experiment), koja su snimljena po tom događaju, prvotni njemački, http://www.imdb.com/title/tt0250258/ i drugi, američki - http://www.imdb.com/title/tt0997152/
Zanimljiv je i još jedan ekperiment, tzv. Milgramov pokus (engl. Milgram experiment), eksperiment poslušnosti autoritetu.
Pokuse je razvio psiholog Stanley Milgram za testiranje spremnosti prosječnih osoba suprostavljanju ili odbijanja poslušnosti uputama autoritarnoj osobi ako stoje u izravnoj suprotnosti s njihovom savješću ili aktom koji bi kršio vlastita moralna načela.
Milgramov pokus je prvotno razvijen u potrazi za socijalno psihološkim objašnjenjem zločina iz doba nacionalsocijalizma. Osim toga pokus je trebao provjeriti teoriju "Germans are different" ("Nijemci su drugačiji" koja se temeljila na pretpostavci da Nijemci imaju osobnost posebne poslušnosti prema nadređenima). On je želio saznati zašto je toliki broj ljudi u nacističkom režimu bio spreman izvršavati naredbe u službi nacističke mašinerije za ubijanje. Je li postojala neka 'greška' kod svih tih ljudi ili postoje situacije i okolnosti pod kojima bi svatko od nas bio u stanju mučiti i ubijati druge ljude? Sasvim izravan Milgramov poticaj na istraživanje bila je slavna fraza kojom je Adolf Eichmann pokušao opravdati svoje postupke ubijanja milijuna Židova braneći se na sudu riječima: "Samo sam slušao zapovijedi". Milgram je, 1961. godine, odnosno godinu dana nakon suđenja Eichmannu, odlučio saznati je li uopće moguće da jedna osoba počini takve užase samo jer joj je netko tako rekao. I rezultati su bili šokantni.
Znatan broj osoba su obavljale ono što se je tražilo od njih, i nisu se suprostavili prirodi akta ili prigovorima savjesti, dok se samo činilo da naredbe dolaze od legitimnih autoriteta.
Zaključak pokusa: Čak 65% sudionika bi koristili smrtonosan intenzitet električnog udara prema drugoj ljudskoj osobi, samo na ljubazno i autoritativno traženje legitimnog autoriteta.
Cijeli pokus bio je izveden kao igra u kojoj su svi sudionici osim osobe nad kojom se vodi pokus znali o čemu se radi.
Pokus je bio, da "učitelj" svojem "studentu" za svaku grešku u sastavu parova riječi zadaje strujni udar. Napon je povećan nakon svake pogreške, za 15 volti. U stvarnosti iskusni glumac nije zadobivao strujni udar, već je fingirao kao da ga trese struja.
Kad je napon dosegao 150 V, glumac je pitao smije li biti pušten iz svoje stolice, jer ne može više izdržati bol. Nasuprot tome, eksperimentator je od testirane osobe zatražio da treba nastaviti za dobrobit znanosti. Kad je "učitelj", izrazio sumnju ili rekao da ne želi dalje ići, eksperimentator ga je uvjeravao s četiri standardizirane rečenice da nastavi. Rečenice su govorili zaredom:
1: "Molim Vas nastavite!"
2: "Pokus zahtijeva da nastavite!"
3: "Morate nastaviti!"
4: "Nemate izbora, morate nastaviti!"
Nevjerojatno je, kako su obični ljudi spremni nauditi drugome, samo ako mu netko u bijeloj kuti kaže "Nastavite!!" :-) Svi osuđujemo Nijemce, a Milgram (inače Židov) je vrlo lako dokazao što sve može napraviti samo malo autoriteta.
Slična verzija pokusa je ponovljena, sa treniranjem malog štenca, i ako pogriješi, treba ga kazniti sa raznim nivoima strujnog udara. Skala je bila, od početnih 15 volti,pa sve do najvećih mogućih, 450V. (Skala je pokazivala tako, u stvarnosti su udari bili minimalni). Muškarci su bili poslušni u 54% slučajeva (sve do krajnjih 450V !! ), a ŽENE 100% !!!!!
A sad najzanimljivija stvar, kad su tražili vodećih 40 psihologa, opisujući eksperiment, da prognoziraju koliko ljudi će do kraja povećavati strujne udare, psiholozi (svi) su prognozirali 0-1% (jer je zvanični broj sadista u USA cca 1%) :-)
I to naglašava jedan od središnjih Zimbardovih argumenata, da je teško za ljude da u potpunosti cijene snagu situacijskih sila koje djeluju na ponašanje pojedinca, kada ih se promatra izvan konteksta ponašanja.
A zanimljivo je i kako ljudi vrlo lako prihvate da su unutar neke grupe i počnu se ponašati shodno tome, kako brzo zaborave tko su i što su. Isto kao kod gore navedenog pokusa studenata sa zatvorom (gdje su oni u svakom trenutku znali da nisu pravi zatvorenici, niti su pravi čuvari, već nakon 24 sata su se totalno ufurali u svoje uloge i članstvo "grupe" - zatvorenici ili čuvari).
Odličan je i još jedan primjer za gore navedeno, naime, profesor u američkoj srednjoj školi, Ron Jones je u travnju 1967. godine bio, dakle, profesorom povijesti na Cubberley High School, u kalifornijskom mjestu Palo Alto, a tema kojom se bavio tog dana s učenicima bila je "Treći Rajh".
Učenici nisu vjerovali i nikako im nije bilo jasno, kako su Nijemci mogli tvrditi da nisu ništa znali o progonu Židova, te kako su mogli stanovnici sela, namještenici na željeznici, učitelji, liječnici tvrditi da nisu ništa znali o užasu koncentracijskih logora?
Ron Jones nije znao odgovoriti na pitanja, pa je nakon par dana razmišljanja, odlučio napraviti neobični eksperiment - da li je moguće izgraditi nacističku Njemačku usred američke srednje škole?
Slijedeći tjedan je započeo, ne sa učenjem i razgovorima, već sa zapovjedanjem, svi odgovori učenika su morali imati najviše 3 riječi, i započinjati sa "Gospodine". Svaki dan je započinjao sa novom parolom tipa "Jakost putem discipline", "Moć putem zajedništva", "Snaga kroz akciju", "Snaga kroz ponos", a na kraju školskog sata je napravio potez rukom u obliku vala, što je odmah postao razredni pozdrav i u školi i na ulici, kako bi se znalo da su dio pokreta. Jones je nazvao pozdrav "The Third Wave" - "Treći Val", jer valovi dolaze u slijedu i onaj posljednji je najjači kad stigne do obale.
Za jedan dan, pozdrav se proširio i van škole, pa im je napravio članske iskaznice, pa članska pravila, pa su trebali nositi svi iste bijele majice kao znak raspoznavanja, pa su trebali prijavljivati one koji se ne drže pravila, odmah se pojavila gomila špijuna koji su prijavljivali čak i roditelje učenika koji se nisu slagali sa eksperimentom, pa su takvi učenici odmah izolirani bili od cijele grupe, sve za dobrobit zajednice. Dolazi i do prvih nasilnih ispada, pa mu je postalo jasno da mora to obustaviti nekako. Nacistička mašinerija se zahuktala, volja za moći i veličinom u dušama mladića i djevojčica je započela vlastiti život, pokret se već petog dana uvećao s početnih 30 na 200 onih koji su oduševljeni "trećim valom".
Jones im je uzaludno pustio u školskoj dvorani film o nacističkoj Njemačkoj, o kongresima i govorima Hitlera, disciplini, teroru, nasilju i plinskim komorama. Nitko od učenika nije bio spreman priznati niti povući paralelu.
Jones je potom kazao učenicima: "Kao i Nijemcima, i vama će teško pasti da priznate da ste otišli isuviše daleko. Vi nećete da priznate niti da ste bili manipulirani. Nećete priznati ni da ste sudjelovali u ovom ludilu".
I o ovome je snimljen film koji sam svojedobno pogledao, odličan je:
http://www.imdb.com/title/tt1063669/
The Wave - "Die Welle"
Također, u nekoj osnovnoj školi u Iowi, učiteljica je testirala djecu 3. razreda, i jedan dan im ispričala da djeca sa plavim očima su puno pametnija i bolja, u odnosu na djecu sa smeđim očima, izmišljajući par primjera. Odmah nakon toga, djeca sa plavim očima su se počela ponašati superiorno u odnosu na djecu sa smeđim očima. Prekidala su se prijateljstva, prijavljivala djeca sa smeđim očima da su "nešto ukrala" a čak su se i potukli, jer je jedan dječak nazvao drugog "smeđooki", pa je rekao, "morao sam ga udariti, kao da mi je rekao da sam crnac!".
Slijedeći dan, učiteljica je rekla da je pogriješila, i da je situacija obrnuta, da djeca sa smeđim očima su pametnija, bolja, brža, superiornija u odnosu na djecu sa smeđim očima, i navela par novih primjera. Naravno, situacija se odmah promijenila, ali tako da su sad plavooki bili žrtve, a smeđooki su bili oni "superiorni".
Ovo je stvarno odličan primjer kako se moć autoriteta može pokazati, ne samo u mjeri poslušnosti sljedbenika, već i u mjeri kako ta moć može definirati stvarnost i mijenjati uobičajen način razmišljanja i djelovanja.
I da se vratim na početak priče:
I sada, u miru hodnika Hrvatskog Zavoda za zapošljavanje, razmišljam, KOJI MI JE TO IDIOT PREPORUČIO ovu knjigu da čitam ??!?!!
Upravo izlazi neka baba, proziva me.
"Za vas baš i nemamo nešto, obzirom na preporuke od vašeg zadnjeg poslodavca, ali, evo, ima tu neka studija, neki znanstvenici, gore na Ruđeru, znate di je institut, e, pa, rade neki eksperiment, treba testirati otpornost ljudi sa različitom bojom očiju na hladnoću, znate ono, kao kod onog psa, haskija, da li ste zainteresirani za tako nešto ?"
"Jesam, kako nisam, ja sam pravi čovjek za to, nek' se smrznu, majku im eskimsku j**em, k'o je vidio šarene oči imati. Hoću reći, da me krivo ne shvatite, nisam ja rasista, niti nacista, jel', nego sam ja pravi čovjek za taj eksperiment !! "
jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1
Odličan "članak", primjeren čak i trenutnim zbivanjima....
OdgovoriIzbriši