Veš-mašina

Riknula veš-mašina!

Vrtjela, okretala, tresla i lupala zadnjih 10 godina, i prije 2 tjedna otkazala poslušnost. Još prije godinu-dvije je počela SKAKUKATI kad dođe program na centrifugu, pa je onda počela SKAKATI, pa je onda počela rokati po zidu i pločice odvaljivati (susjed mi uvijek ujutro, smiješeći se, značajno namigne, pokazujući znak prstom jedne ruke prolazeći kroz O koji čine palac i kažiprst druge ruke, ako smo prethodnu večer pustili nešto na centrifugu), pa sam je onda uglavio sa nekim stiroporima sa obje strane, između zida i kade, što je imalo ogroman značaj za naš noćni san. Tak' smo se švercali cca godinu, postajući polako svjesni blizine trenutka kupovanja nove perilice, i onda, prije neki dan, ničim izazvana, nakon godina pažnje, maženja, obožavanja, svakodnevnog hranjenja deterdžentom, jednostavno je odbila poslušnost, nekoliko zadnjih pranja šiknula vodu van i na kraju popalila sve lampice, i STALA.
Svi pokušaji upali/ugasi/upali (stari informatičarski trik), prijetnje, mito, ulijevanje novog kvalitetnijeg deterdženta, nisu urodili plodom. Sporim korakom, teška srca i sa suzom u oku, prilazim novčaniku, provjeravam da li je AMEX unutra, uzimam ključ od auta i krećem po novog ljubimca.

Photo credit: dan taylor / Source / CC BY


Dolaskom doma, vidim da je Ona Moja, već odredila novo mjesto za perilicu u drugoj prostoriji, našem tzv. vešeraju koji je napola sređen. Puf, Pant, niti 2 sata i 4 piva kasnije, nova veš-mašinčuga je spremna. Kapacitet 7 kila, sunce ti ljubim, pa nemreš je napuniti, kaže Ona Moja, ajd' daj da je odmah probamo, šta imate od crnog veša. Potrpamo svi sve što smo našli da je korišteno tamne robe, a ono, pola bubnja. Ništa, rek'o, da ne vrti džabe pola bubnja, odem ja, povadim iz ormara i tamnu čistu robu, sve strpam. Opet fali, još ima mjesta. Poludim, e rek'o, neš' ti mene zajebavat' od prvog dana, ubacim 4 para tenesica, moj kombinezon za košenje, kombinezon za šljakerske radove, otirač za noge ispred vrata, odem u auto, pa uzmem i ubacim one 4 gume sa poda, zgruvam to sve nogom, zatvorim vrata od veš-mašine, pogledam kroz ono staklo, a ono, još ima mjesta. Odem na tavan, uzmem skijaških jakni, i sve to ubacim, e, sad je puna. Ženo, pali mašinu i otvori onaj skupi konjak što smo dobili za vjenčanje !!!!

Dok je veš-mašina odrađivala svoje prvo pranje, Ona Moja počinje kukati, kako sad tu nemamo neki ormarić, pa da se može oko mašine to sve montirati, pa da se drže stvari, pa gdje ćemo one košare za veš, i da, eto, baš je ona nekim slučajem prije neki dan gledala na IkeJinoj stranici, imaju oni baš tako nešto što bi nama trebalo. Vodeći se onom da pametniji popušta, a nikako činjenicom da vjerojatnost sexa raste sa razinom osjećaja sreće u ženinoj glavi, opet palim auto i svi prašimo u IkeJu. Ovaj put smo stvarno brzi jer znamo što tražimo, te niti 4 sata od parkiranja ispred IkeJe izlazimo van i pičimo doma sa neka 2 super ormarića. Doma, naravno, odmah slaganje, montiranje, nikom ne pada na pamet da pita za ručak, večeru, i te sve glupe fiziološke potrebe modernih ljudi, bitno je da je Ona Moja sretna!

Dva dana nakon toga, taman kad je naša super-ultra-moderna-velika veš-mašina oprala svu ljetnu, zimsku, proljetnu i jesensku robu, što prljavu, što čistu, Ona Moja izlaže novu ideju: Ovaj zid iza veš-mašine treba obojati! Na moju primjedbu da u podrumu imamo još 10 litara bijele boje od zadnjeg krečenja, Ona Moja frkće i pokazuje zube, sa pogledom koji je preteča rentgena (u stvari, kladim se da je gospodin Röntgen imao doma oštrokondžu, koja ga je potakla na otkriće X-zraka), dajući mi do znanja da OVAJ zid neće biti bijele boje, već da treba otići i uzeti neku LIJEPU boju. I opet, vodeći se onom da pametniji popušta, a nikako činjenicom da vjerojatnost sexa raste sa razinom osjećaja sreće u ženinoj glavi, opet palim auto i idemo po LIJEPU boju, znate ono, katalog od milion nijansi plave, zelene, bež i neznamnijakakvihsveboja, pa to ni Photoshop nema, i niti 3 sata poslije, Ona Moja uspijeva izabrati LIJEPU boju, pičimo doma. Sad sve vadimo van, odmičemo od zida, pol' toga moram razmontirati, zid se boja, pa sušenje, pa druga ruka, pa sušenje, pa vraćanje svega natrag na mjesto, ali nikom ne smeta 3 dana rusvaja po kući, jer zadovoljstvo One Moje nema cijenu !!!

Taman prođe koji dan, sve se smirilo, vratili se u kolotečinu, maknuo se alat, maknuli se valjci i četke, vidim ja, Ona Moja hoda po vešeraju sa metrom u ruci. Znao sam da to ne sluti na dobro, pa sam pobjegao na tavan. Uspijevam je pola dana izbjeći, skrivajući se na relaciji tavan-podrum, ali me u jednom trenutku presretne i veli "Znaš što sam se razmišljala...?". Dakle, svi mi stari bračni veterani znamo, da ovakav početak rečenice ne donosi nikakvo dobro i najvjerojatnije znači:
1) gubitak pozamašne svote novca jer u kuću ulazi novi komad namještaja/odjeće/obuće sa cijenom 3 kata višom od neba
2) fizički rad jer će trebati srušiti neki zid, montirati neku policu, okrečiti neku sobu i sl.

U ovom slučaju, značilo je i 1) i 2).

Već znate, pametniji popušta, IkeJa, kupujemo još jedan ormarić, po IkeJi prolazimo brzinom ranjenog puža, par sati poslije, doma smo, ovaj put montaža iznad perilice. Taman kad sam spremio bušilicu i odnio u podrum, Ona Moja urla iz vešeraja: "A kukiceeeeee???"
Uzela je i neke nove kukice, bez obzira što u podrumu imam 40 starih kojekakvih kukica (ne kažem da je ikad puno uvažavala ono što govorim, ali ovih dana je uši potpuno zalila betonom), ali ove nove su LIJEPE, nećemo valjda staviti na zid sa LIJEPOM bojom one APŠISANE kukice ??!!!
Pogađate da sam ja u našoj obitelji sad već postao daleko najpametniji, pa moram opet popustiti, časkom mojim hitrim nogama otrčim relaciju podrum - vešeraj, zbušim zid, postavim kukice, spremim alat, trknem relaciju vešeraj - podrum. Sve nešto gledam da se prijavim za kakav maraton negdje, pa ja bih to otrčao bez problema, sa bušilicom na leđima, komadom daske u ruci i par šarafa u džepu. Poslije ostvarenja ideja One Moje uvijek imam utisak da su Cro Cop - Mirkovi fizički treninzi samo vježbe disanja za trudnice.

I evo, sad, nakon 2 tjedna pretumbacija po kući zbog faking veš-mašine, nešto se razmišljam, PA NEDAJBOŽE DA MI RIKNE FRIŽIDER!!!!!!!!!!!!

I za kraj, možda sam trebao ovako unaprijediti fitness One Moje sa problemom prljavog rublja u kući:

jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1