Napomena, slikica ima malo više, ali mislim da vrijedi biti strpljiv do kraja i velikog finala, svašta sam saznao i uslikao! :-)
Sparkali smo se gore kod franjevačkog samostana i crkve Uznesenja blažene Djevice Marije,
a onda se spustili prema župnoj crkvi sv. Anastazije:
Sa platoa ispred crkve se pruža odličan pogled na glavni gradski trg:
Dalje na ulici, zamjećujem super foru:
Stara gradska jezgra Samobora formirana je uz riječicu Gradnu. Položaj starih zdanja na samoj rječici Gradni, uz izgradnju osam mostova, daje Samoboru i epitet "Hrvatske Venecije"
Ovo je rodna kuća arhitekta Franje Gabrića. Danas su tu kavana i hotel "Livadić".
Naravno, povlačimo ručnu, i radimo pauzu, uvijek sjednemo unutra u super lijepi atrij:
ovu sliku ne treba posebno predstavljati :-)
Dalje nastavljamo, muzej i početak šetnice:
e, da , i ispred muzeja, ne mogu vjerovati da je neko nepismen isklesao i da se tako postavilo, ali koliko god sam zumirao, ja vidim da je tu meko Ć (u riječi "osnivač"), ili me vara ova prašina i blato ??
Nastavljamo šetnicom uz potok/rječicu, kad nam preko staze propiči zmija (malo podulja, ali ne bojte se, bjelouška, nije otrovnica):
Sad se već i vidi Stari grad:
Puf, pant, malo stazicom uzbrdo i niti 18h poslije, gore smo:
Dolaskom pred tvrđavu, naravno, hrvatska klasika, sve za što smo sposobni je postaviti ploču "Pazi kamenje" da se zaštitimo od možebitnih tužbi zbog urušavanja i baš nas briga što ovakva tvrđava propada, a u Austriji, Njemačkoj, čim negdje imaju neka 2 kamena jedan uz drugi, odmah će smisliti neku priču oko toga, da je tu neki kralj napravio to i to, da je grof ulovio seljanku, pa ju je, jel', tražio broj mobitela i da budu fejsbuk fendovi, pa se seljaci pobunili i eto ti bitke, i sad su tu ova dva kamena, i ulaz je 10 ojra, i slikanje 3 ojra.
Al' ne, nama je lakše zatući ploču sa "Pazi kamenje"
Nasmijah se na dopisano (Ako se ne vidi) "Objekt pod video nadzorom":
Ovdje sad dajem samo malo par povijesnih činjenica, a slike sam namjerno sve u HDR stavio, zbog dramatike, jer je ipak riječ o staroj tvrđavi, duhovima i nevaljalim seljankama, a i vrijeme je bilo full sunčano, pa je bilo jakih sjena, pa je ovo bilo najsretnije fotografsko rješenje :-)
Stari grad Samobor - jedna od najvećih srednjovjekovnih tvrđava u Hrvatskoj
Nalazi se na brdu Tepec u ruševnom stanju. Igradili su ga pristaše češkog kralja Otokara oko 1270. godine. Od tih najstarijih dijelova očuvana je samo još branič-kula. U trećem desetljeću 16. stoljeća grad se počinje pregrađivati. Tijekom 17. i 18. stoljeća grad se dograđuje i pregrađuje, u njegovu gornjem dijelu formira se dvorište čija su pročelja s dvije strane raščlanjena trijemovima s toskanskim stupovima, unutrašnjost se bogato oprema, što sve pridonosi tome da se izgledom i kvalitetom stanovanja približi baroknim dvorcima. Život u njemu traje sve do kraja 18. stoljeća kada ga vlasnici napuštaju. Tijekom stoljeća promijenio je mnoge vlasnike: grofove Celjske, Frankopane, Tržačke, Tahija, Erdödyja, Auersperga, Kulmera, Kiepacha, te Montecuccolija od kojeg je samoborska općina 1902. g. Stari grad i otkupila. Unutar zidina su i ruševine gotičke kapele Sv. Ane.
Znam da ima malo više slija, ali meni su baš super, a i tvrđava je povelika, pa skrolajte :-)
Nazad do grada se spuštamo preko Anindola, šetnicom, i u gradu nalazim FIĆINSONAAAA!!!
Ali pogledajte mu felge !!! Koji baja !!
Malo još na trg, prodaja figurica domaćih autohtonih životinja:
malo prozorčeka:
Kao što vidite, kriza je i u Samoboru, ljudi su bez posla, pa se sjedi po kafićima:
A onda, vraćajući se natrag ulicom prema franjevačkom samostanu, nabasamo na ogromno dvorište koje je u stvari kao neki park zapušteni, sa nekom starom kućom koja dominira prostorom, mene je podsjetilo na onu seriju Sjever-Jug i onu plantažu Patrika Svejzija i južnjačko pročelje.
Evo slija, naravno, opet HDR, dramatika je tu, ipak su i ovdje duhovi, narkomani, nikad otključani podrumi i sl.
skeri pogled kroz grane, već vidim ovo kao neku uvodnu špicu u Hičkokov film:
ogromno drveće u dvorištu:
Ja kad ovo gledam, dođe mi da uzmem valjak i krečim, pa kosilicu, pa da to sredim sve... pa čije je to , sunce ti ljubim, da se ne brine oko toga i da tako propada, aaaaaaaa ??!!!!
E, ali kako , fala ti Bože, živimo u doba interneta, nakon par klikova, nalazim da je to Vila Wagner zajedno sa stoljetnim parkom – arboretumom, velikim oko 8.000 kvadratnih metara, spomenik kulture 1. kategorije.
Wagner je u Samobor došao oko 1870., nakon odslužene vojne službe u Vojnoj krajini, a kako je bio veliki ljubitelj biljaka, sa svih je strana svijeta donosio sadnice stabala koje je potom presadio u perivoju svojeg dvorca. Zbog toga je i slavni vrt (arboretum) zaštićen kao djelo vrhunske parkovne arhitekture, poznat ponajviše zbog brojnih kanadskih topola.
Kuća se pokušava prodati, a prava prvootkupa se odrekao grad Samobor i županija, jer naravno, nema se love. A pravi kupac bi morao platiti i hipoteke sadašnjeg vlasnika koji je posuđivao od kamatara, da bi dijelom obnovio zgradu.
Evo ovdje par linkova:
Eh, prava priča za ovakve dramatične slike :-)
Eto, završih, nadam se da ste zadovoljni :-) Ne što je dobar putopis, već što mu je napokon kraj!
I još jedna slikica, stvarno, kriza i nezaposlenost se vidi na svakom ćošku, pogledajte te straćare, ovo je samo jedna u nizu:
END !!
jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1
Nema komentara:
Objavi komentar