putopis: Šolta (prvi dio)

- Gdje ćeš na godišnji ove godine?
- Na Šoltu.
- Aaa,  "...s ponistre se vidi Šooltaaa..."

Ovako je izgledala moja ljetošnja interakcija sa ljudima kad su me pitali gdje ćeš na GO. Hoću reći, veeelikaa većina ljudi, kojoj sam i sam pripadao prije 15.08., o Šolti ne zna NIŠTA, odnosno, samo ove popularne stihove Olivera Dragojevića.

Mi smo se totalno slučajno odlučili da odemo tamo, samo sam malo pročitao, da otok nije uopće previše turistički eksploatiran, malen je, a opet, blizu Splita, trajektom se brzo stigne, i odluka je brzo pala.

Šolta je nedavno uvrštena, po nekim autoritativnim anketama, među šest najljepših manje poznatih europskih otoka koje svakako treba posjetiti, bar tako piše u monografiji turističke zajednice, ali ne nađoh nigdje po netu potvrdu toga.. a i što znači "autoritativne ankete", onda bi se valjda napisalo koje :-)
Da se ne bi odmah na početku krivo shvatilo, ja sam Šoltom oduševljen, ali mi je samo smiješno kako svuda volimo izokrenuti da bolje izgleda.
Evo primjer takve propagande(sjećam se tog nekog vica, otprilike ovako): trkali se kinez i amerikanac, i pobijedi amerikanac, i na kineskoj TV vijest: Naš je osvojio odlično drugo mjesto, a amer je stigao na cilj predzadnji !!!

A za nas neupućene, evo par ključnih riječi: Marko Marulić, Dioklecijan, Vesna Parun,...

Bili smo smješteni u mjestu Nečujam (da, dobro ste pročitali, kao nečujno, ne čujem,...), udaljenom samo par km od mjesta gdje pristaje trajekt - mjesto Rogač.

Ime Nečujam dolazi umjesto Nečujan, latinski naziv Vallis surda ili gluha uvala dolazi iz same veličine nečujamske uvale, koja je "u stanju svaki zvuk sakriti i pretvoriti ga tek u sitni šapat".  Nečujam je po mnogima najljepša uvala otoka Šolte. Zapravo je to niz od 8 uvala. U uvali Supetar, gdje je i centar Nečujma, nalazi se ruševna crkvica sv. Petra iz 15. stoljeća, od koje se sačuvala samo plitka polukružna apsida

a odmah uz nju imao je kuću Dujam Balistrić u kojoj je 1510. - 1512. boravio Marko Marulić. (pa je tamo sad svi zovu "kuća Marka Marulića", a on je samo bio tu kao gost, pio, jeo, kao nešto malo pisao i ganjao lokalne cure da im "reče par stihova" tamo gore ispod masline :-)  bar ja znam kako je nama piscima, i samom mi je tako, cure me spopadaju, prijatelji zovu okolo na vikendice i imanja, nije lako, nije,...

ovo nisam skužio čemu služi, ove rupe, kao da je neka drvena greda bila provučena tu, možda za zastavu kakvu ili štogod:

U 4. stoljeću car Dioklecijan koji je živio nedaleko u svojoj palači (današnjoj jezgri Splita) koristio je najmanju uvalu u Nečujmu kao svoj ribnjak. Zato je toj uvalici i danas ime Piškera, a ruševine su još uvijek tu, na dnu mora. U Piškeri je Dioklecijan imao i terme gdje je dolazio na kupanje. Tada je Nečujam od Splita bio udaljen 7-8 sati veslanja, a danas je to svega 15 - 20 min brzim brodom budući se radi o udaljenosti od 9 nautičkih milja.

E, to mi je već bilo super zanimljivo za istraživati, pa sam se uputio tamo, da nađem što se da vidjeti od Dioklecijanovog ribnjaka. Uvala  je mala, uvučena i mirna:

U uvali su pronađeni ostaci rimske gospodarske zgrade, a na okolnim prostorima otkriveni su grobovi i mnogi komadi keramike i novca. I danas su vidljivi ostaci zidina kojima je uvala bila zatvorena i pretvorena u ribnjak.
Koliko god sam istraživao i pitao lokalce, da mi pokažu te ostatke, gdje se točno nalaze, nitko mi nije znao reći i objasniti ("eee, a jeee, tu ti je, te zidine, od ribnjaka, pa tu u uvali,eee, a ne znam di točno"). Naravno, nikakvog znaka ili putokaza za tako nešto, nitko ne smatra da se to treba označiti, iskoristiti kao neki materijal za turizam, u Austriji čim su 2 kamena stara na hrpi, odmah je pokraj ploča sa pričom o princezom, zločestim grofom, lokalnim seoskim junakom, nesretnoj ljubavi i sitnica, samo za 10-ak eura možeš ući i to pogledati, još 4 ojra da poslikaš, pa još 3 da uzmeš razglednicu, i još 10 za original maramu koju je nosila nesretna princeza i još 5 ojra za original šešir seoskog junaka i još 7 ojra za...
Na kraju, ono, uzdaj se u se i u svoje kljuse, fotić na rame, obiđem uvalu 3-4 puta po kopnu, uslikam sa svih strana, odem u lokalnu trgovinu u kojoj ima sve, od igle do lokomotive, kupim 27" monitor, u apartmanu, pregledam slike, vratim monitor u dućan, dignem galamu i ubacujem u svaku rečenicu "zakon o zaštititi potrošača", "moja prava", "lopovi", "mutikaše i smutljivci", poslovođa još uvijek neće da uzme monitor natrag i da mi vrati lovu, pa moram da upotrijebim altimativnu rečenicu "đesbiodevedestprve", na što odmah dobijam povrat love, gajbu piva i free sladoled za klince do kraja odmora.

E, di sam stao, da, dakle, pronađem ja gdje bi to moglo biti:

i na kraju, uzmem ja peraje i masku, i ponovo odem tamo, otplivam i zaronim, malo to pregledam, onda sam stao na vrh tih stijena (jer ne kuži se baš da je neki zid nakon 15 stoljeća) i onda sam stajao nešto malo ispod površine vode(dakle, skoro kao da hodam po vodi, u sredini uvale), Ona Moja je to ovjekovječila sa obale, a ja sam se osjećao kao da sam neki dobar pajdo od cara Dioklecijana, jer, evo me tu, hodam po njegovom ribnjaku. Eto šta ti je život, k'o bi reko da ćemo se on i ja, eto, skoro pobratimiti.
A u toj uvali, stalno je parkirana ova brodica:

Da skratim priču, evo još malo slikica mora, lijepih boja, plaža Nečujma, i pogleda na Čiovo i Split:

dan-dva je bilo i malo oblačno i nešto  kiše, pa nisam mogao odoliti napraviti par HDR fotki:

na kraju, ZANIMLJIVOSTI:

Dok sam tražio Dioklecijanov ribnjak, naletih na ovo, mislim, pazite, tip je NACRTAO sebi pješački prijelaz do svog PRIVATNOG NELEGALNOG mola, tj. zbetoniranih stijena gdje mu se gosti kupaju i on drži svoj čamac:

 ovo je neman koja mi je na plaži došla na moj foto ruksak, pa se prošetala po mom prstu, a ja brzo ćapio macro, pa ga ovjekovječio:

Simbol otoka je "čuvita" - mala sova, ćuk (lat. Otus scops), pa se kojekuda, ako dobro gledate, po dvorištima, ogradama, zidovima, može naći sova izrađena u ovom stilu od kamena:

 I još par fotki, koje spadaju pod "zanimljivosti":

super fora par ručnika:

predivne ljubičice:

e, da, ne moram niti govoriti, vlasnici pasa se NE obaziru na znakove i svugdje gdje smo se kupali na Šolti, uvijek se nađe par idiota koji će pustiti svoju džukeletinu da skače po ručnicima, djeci, bebama, dječjim kolicima, a tome doprinose i vlasnici brodica/jahti koji dođu do mola/plaže/kopna, pa puste nesretnog psa da ide obaviti nuždu po plaži/djeci/kopnu.

Zajednički nazivnik svim vlasnicima pasa na Šolti je "POVODAC/LAJNA - nepoznat pojam". To je stvarno jedino što mi se NIJE svidjelo na Šolti. JEDNOM je naišao neki lik, kao neki komunalni redar i usmeno samo upozorio dotične, jer mu se nije izlazilo iz auta.
I što je najgore, uvijek stave stvari i ručnike upravo ispod ZNAKA, nemreš bolivit'.

U centru mjesta, kod crkve, postoji i dio za održati misu na otvorenom:

naiđoh i na umjetnicu:

a za kraj, evo i moja jedna umjetnička :-)   :

nastavak sa daljnjim dogodovštinama i istraživanjima slijedi....


jonahhx@gmail.com
http://fotkamipisem.blogspot.com
https://www.facebook.com/fotkamipisem
https://twitter.com/jonahhx1